Jarboli - Višnjićeva ulica

Dok idem uz Višnjićevu ulicu,
redjam korak pred korak sam
Svetla i senke padaju na mene,
slobodno to najbolje znam
Ponekad čini se da ne vidim kraj,
tada nemam volje ..

Ne volim Višnjićevu ulicu
kada menja se bez pitanja
Nepažnjom ispadaju stranice,
loša knjiga je čitana
Pitam se da li je sve moralo da bude tako
..a ko još mene pita?

hej hej

Mnogo volim Višnjićevu ulicu,
osećam se siguran
Kad povoljan vetar duva,
spuštam svoje misli na dlan
I najbolje sto mogu, pozdravljam svet;
vidi kako sam visoko ..

Stojim na krovu Višnjićeve ulice,
još jednom sam savladao pad
Sreća i osmeh bude se u meni,
na krovu ceo je grad
Avantura je svaki put drugačija,
oseti je malo kao i ja
kao i ja...kao i jaaa...

hej hej

padam padam padam
ne vidim kraj
ovaj dan je izgubio sjaj(x3)

- hvala bobica