Sasa Vasic - Nije znala

Moj je život kao more, duboko i nemirno,
Gde oluja uvek traje predugo
Samo ona umela je jednim svojim osmehom,
Da me smiri, da me greje umornog

Nije znala da je volim, dobro skrivao sam se,
Da sam sretan kad se budim pored nje,
Da je želim, da je volim, da me sasvim uzima,
Da je znala, ne bi nikad otišla

Svaku poru i gorčinu moje burne mladosti,
Svaki poraz umela je podneti
Samo nikad nije znala, moja mila jedina,
Da me svaka njena suza bolela

Nije znala da je volim, dobro skrivao sam se,
Da sam sretan kad se budim pored nje,
Da je želim, da je volim, da me sasvim uzima
Da je znala, ne bi nikad otišla

- hvala MN