Tap 011 - Djokica

U 12 se budim,onda spavam do jedan,
onda setim se ko sam,onda prodje me jeza,
onda zapalim pljugu,bas bih popio kafu,
ali nema nema nema nema nema nema je
zvoni telefon,neko zvoni na vrata,
cupam gajtan iz zida,onda virim kroz prozor
opet postar zvoni,ja sam iza zavese
i nisam tu -za njega nisam tu

djokice,ti si isti kao ja
nama treba vremena
da nam duse zaplove
da se srca spoje
djokice,ti si isti kao ja
nama treba promena
da se snovi ostvare
da nas ljubav pronadje

palim telefon,opet zvoni i zvoni,
ajde recicu halo,bivsa riba me zove,
ona jos to ni ne zna,opet pricacu s njom o
nama u buducnosti.
4 je sata,opet boli me glava,
vreme je da pozovem moju devojku novu,
koja nije ni svesna da je samnom u vezi ;
vazno da ja to znam

na ulici sam sam,to me opusta skroz
mislim samo na to da treba da prestanem da mislim
prema meni iz daljine ide poznato lice
koje ne mogu da izbegnem,jer vec me vidi
on se smeje,ja se smejem,pita gde si - ja ga lazem tu sam
sta ima novo ? nema nista.
i jedva cekam ono kao cucemo se cao
i pobegnem,pobegnem opet pobegnem

sati je 7 na krevet,onda krce mi creva
opet boli me glava,roknem dva kafetina
onda ustanem,kazem : ovako vise ne moze
od sutra ja sam novi covek
12 je budim se i spavam do jedan,
vise ne znam ni ko sam,sta sam,gde sam i sto sam
kamoli kad sam,koliko sam,kom sam
koga to zanima