Djordje Balašević - Moja je draga veštica

Moja je draga veštica,
o tom ni reči nikome,
na zidu ispod ikone šara srca i slova.
Ume sa retkim travkama,
munđari tajno s čavkama,
u san dozove dobre trolov,
i uvek osvane nova.

Kada prođe ribljom pijacom svi šapcu:
evo je... biće nevolje
ali blenu kao pijani njenom podsuknjom omađijani.

Moja je draga najbolja,
anđeo dobrog naboja,
prošek u nedra prolije,
i eto ti čarolije.

Druge mi za čas posade ooo
bezbojnu ružu dosade ooo
držimo palce vrag i ja
da potraje ta magija.

Moja je draga veštica,
uzvraća trista prepreka,
odavde do Bečkereka,
i oko čarde kod Žablja.

Kad se na putu zadržim,
paprenu čorbu zapržim,
munja se nebom razmaše,
kao zlatna sablja.

I samo baja, i na pertle mi vezuje čvorove,
što sve govore,
al' dok mirno spava pošten svet,
dugo se mirimo,
to je tek vatromet.

- hvala Dražen