Djordje Balašević - Duet

Stari moj, premalo smo se družili
al' smo se, ono, kužili
i istom caru verno služili...
I eto...
Zimski dan, k'o stvoren za tugovati
al' ne dam da me do'vati
danas nikako, danas bolje ne...

Mi pesnici imamo svoje trikove
tuga je tu za stihove,
a radost je za voljene...

Stari moj, sve smo se ređe sretali
ko 'tice smo preletali
bogaze gde su drugi skretali...
Al' tako ponekad,
sa mesta se ne pomakneš
a opet svima odmakneš
nekad ostati znači "trajati"...

Mi, pesnici, i nismo neke delije
al' katkad je najsmelije
na svome mestu stajati...

Ovaj duet otpevaću sam
ne ide to, znam, al' šta bude...
Za sanjare, male blesane
noći besane, za zaljubljene lude...
Harmonija par, i zera vibrata
nasleđena stvar od starijeg brata
s pola daha, kap sevdaha
sve na svom...

Kroz ponoć i muk,
i pazarnom vrevom
mine dobri duh svojim Sarajevom
kao refren kog zviždukaš čaršijom...

Stari moj, gluvi nas dani napali
i tu gde rima zafali
još samo sveća da se zapali...
Zimski dan, severac tuli flautu
i sve je u fejd autu
i nit bih pevao, niti bih ćutao...
Kao kameo, k'o silueta s broševa
dečak s gitarom s Koševa
u pesme je odlutao...

Ovaj duet otpevaću sam
ne ide to, znam, al' šta bude...
Za sanjare, male blesane
noći besane, za zaljubljene lude...
Harmonija par, i zera vibrata
nasleđena stvar od starijeg brata
s pola daha, kap sevdaha
sve na svom...

Kroz ponoć i muk,
i pazarnom vrevom
mine dobri duh svojim Sarajevom
kao refren kog zviždukaš čaršijom...

- hvala Tatjana