Kanda, Kodza I Nebojsa - Stakloduvački svodovi

u tim gradskim pejzažima
svaka noć je staklena
teturamo se po lukama
sa flašama u rukama
anđeli nas nadleću
srca nam se spaljuju
obmotana pesmama
lica su nam pastelna

sa nama pali su
stakloduvači u bunilu
monopol na alkohol
književni protokol
izgleda da smo
mislili slobodno
pišem nam rekvijem
ništa ne priznajem

polusvet u polusnu
svodovi me ljuljaju
sa razumom se raspadam
mrtav sam a osećam da pppa
da, pa šta