Zoran Jelenkovic - Bodulica

Bilo je podne, čula su se zvona
tribalo je poći doma
i dok sam ja batelu ja odveza s grote
zapela mi jedna mala u konope
da ni danas, još ni danas meni mira nedaju
njene oči, crne oči, kad me pogledaju

Upozna sam je na žalu
jednu smišnu bodulicu malu
gledala me prvo sa visoka
sad me gleda malo priko oka
da poljubin neljubljene
dalmatinske usne njene
pa nek k vragu ode cili svit
onda mogu i umrit

Gori more, gori kamen
u mom srcu gori plamen
bila jidra, tihi vitar
prvi put san vako sritan
ma da je jubin
pa da poletim poput bila galeba
ljudi moji, meni više ništa od tog netriba

Upozna sam je na žalu
jednu smišnu bodulicu malu
gledala me prvo sa visoka
sad me gleda malo priko oka
da poljubin neljubljene
dalmatinske usne njene
pa nek k vragu ode cili svit
onda mogu i umrit

Upozna sam je na žalu
jednu smišnu bodulicu malu
gledala me prvo sa visoka
sad me gleda malo priko oka
da poljubin neljubljene
dalmatinske usne njene
pa nek k vragu ode cili svit
onda mogu i umrit
pa nek k vragu ode cili svit
onda mogu i umrit
onda mogu
onda mogu
mogu i umrit

- hvala Slym