Djordje Balašević - Jelena & Jovana

Ne bih hteo da se žalim,
ali s miševima malim,
ja po kući vodim pravi rat,
pa i mora biti rata,
kada ja nisam neki tata,
ja sam više ko' stariji brat

Ranim jutrom traže nonu,
što baš nije po bontonu,
"Ustaj, tata, spavaš kao top.",
a usput sruše i noćnu lampu,
i pocepaju sportsku štampu,
i počinje jurnjava non - stop

I nemoćan sam ko' nasukan hit,
u našoj je kući pravi hit,
ova pesma:

"Jovana, dušo tatina,
ne, ma, ne crtaj po tim vratima,
smiri se, bit' će batina,
dušo tatina."

"Jelena, srećo jedina,
silazi i struju ne diraj,
ne cepkaj ta pisma dedina,
srećo jedina."

Probuše sve mali moljci,
jure ko' desetobojci,
(i tu sam zaboravio tekst)

A šta kaže mama draga,
odakle joj ona snaga,
da još kuva, pegla, sprema stan,
za laku noć strašan prizor,
penju se na televizor,
tek u 10 utonu u san

I nemoćan sam ko' nasukan hit,
u našoj je kući pravi hit,
ova pesma:

"Jovana, dušo tatina,
ne, ma, ne crtaj po tim vratima,
smiri se, bit' će batina,
dušo tatina."

"Jelena, srećo jedina,
silazi i struju ne diraj,
ne cepkaj ta pisma dedina,
srećo jedina."

- hvala Demoliran