Atentat - Prerano za otrov, prekasno za lijek

Kao da se vraćaš kroz krajolik u bojama,
crno-bijela je slika u plamenu.
Tu gdje poštar ne zvoni, ne kuca,
on puca u vrata, a tvoj je mač u kamenu.
Kao da mi vraćaš sve te dane i noći i jutra i pogled u sat
i sve te tuđe ruke na svom ramenu.

Prerano za otrov prekasno za lijek,
budi sama zauvijek kad nisi znala da sam tvoj.
Prerano za otrov prekasno za lijek,
biću sam sad zauvijek kad nisam znao da sam tvoj.

I kao da se vraćaš kroz krajolik u bojama,
samo jedna je slika u plamenu.
Tu poštar ne zvoni, ne kuca,
on puca u vrata, a tvoj je mač u kamenu.

Prerano za otrov prekasno za lijek,
budi sama zauvijek kad nisi znala da sam tvoj.
Prerano za otrov prekasno za lijek,
biću sam sad zauvijek kad nisam znao da sam tvoj.

Kroz noć hladnu kao nož,
kroz noć hladnu kao kurvino srce...

- hvala brada