Arsen Dedić - Pored mene

U postelji još pored mene bdije
pokriven mrakom kao brod u luci
tvoj život u kom uplašeno bije
i moje srce kao sat na ruci

sa prijestolja se na nas Sljeme ruši
i stiže sve do groblja iznad grada
a kiša kupa bol u mojoj duši
i skuplja se kraj posljednjih arkada

ti ne znaš kamo gubeći se ide
taj put na kome nema putokaza
i tvoje oči zamagljene vide
u kapi kiše krhotinu mraza

još kao pseto uza me je nada
s njom i ja vičem da ćemo se sresti
no Sava gasi svjetlo moga grada
i ostavlja me samoga na cesti

ja ništa ne znam o svome životu
ni ko me vodi ni što da se radi
i pamtim samo neku anegdotu
o ljubavi i nevolji i nadi...

moj um od snova, slova i papira
još čuva slogove i rime
a ti,kad čuješ zvuke glasovira
hoćeš li znati kako mi je ime...

- hvala Natalija