Toni Montano - Jednom u Beogradu

Gradom se lenjo spustalo vece
Na staro mesto sam svratio
Sanker mi pruza casu i rece
“U zdravlje!Kad si se vratio?”
Sve neke dobro poznate mi face…
U uglu dzezer klavir uporno gnjavi,
Pijane droce pogled ka meni bace
“Pice za sve!”…samo da me niko ne davi!

Napolju kisa dosadno pada,
Skupo je, glupo je da se pije…
Ustajem umorno I sta sada?
U gradu se nista promenilo nije.
I shvatam da vise nista nije kao pre…
Nije od pica…nesto drugo mene streca
Dao bih sve da mogu otici do nje…
Bojim se samo, otvorice mi deca…

Vreme prodje - ja sam tu,
I stalno mislim na nju!
Jedna zelja I moj glas da vidim je bar na cas…

Idem do crkve sv. Marka
Znam kasno je sada okajati greh…
I kao da trci ka meni iz parka…
U uisima odzvanja njen mi smeh…
I konacno shvatam da bila je u pravu
Da vise se sansa meni bas ne pruza…
Ostaje samo da smirim glavu,
Ili odem I prebijem joj muza.

Sutra cu sigurno da odem dalje
Nervozno gasim cigaretu
Jer nju mi Bog vise ne salje
I nista mi vazno nije na svetu.

Jednom u Beogradu…jednom u Beogradu..

- hvala Lucifer