Boris Novković - Ružo snena

Moja je sudbina
kao mać u kamenu
zarobljena zauvijek
u tvome pogledu

Bili smo jedno mi
spomeni kroz vijekove
a sada pušu vjetrovi
tišina nas zove
oblaci su uklet brod
što ga nosi more

Refren
Ružo snena što te nema
da pogledom ispleteš mi sve
ružo snena što te nema
ja trebam tvoj trn da me otruje

Ja pratim tragove
i ćitam tajne znakove
putem hladnog sjevera
gdje nema nikoga

K'o vojska duhova
napada me sjećanje
dok pusu hladni vjetrovi
tišina me zove
oblaci su uklet brod
što ga nosi more

Refren

Munja kroz mrak para zrak
u kostima se ledi strah
o Bože kako dalje
daj mi neki, daj mi znak

Refren

- hvala Martina