Bo - Prijatelj

To je bilo tiho veče, gorele su sveće,
Kad je došlo jedno sasvim malo meče.
Dala sam mu keksa, dala sam mu med,
Prijatelj mi nije postao,
Izrastao je u medveda.

To je bilo čudno veče, tamna gluva noć,
Došao je vuk, sa njim je ušla moć.
Dala sam mu mesa, gledali smo film,
Prijatelj mi nije postao,
Reče: „Ja sam mračne šume sin!"

Mesec gasio je sveće, kad je izdaleka
Stig'o mek i divan, mali, beli zeka.
Dala sam mu kupus, nazvala ga svojim,
Prijatelj mi nije postao,
Reče: „Ja se tebe ipak bojim!"

- hvala sword