Ibrica Jusić - Zbogom malena (So Long, Marianne)

Na prozor još jednom dođi, malena,
da sudbinu mi prorekne tvoj dlan.
Sebe još smatrah sinom vračare,
kad si me k sebi pozvala.

Sad zbogom malena,
jer vrijeme mijenja sve,
i smijeh, i plač, i plač
i smijeh nad svim što bilo je…

Ti znaš, da s tobom nađoh mir,
prelako nađoh zaborav,
zaboravih molitvu za anđele,
i anđeli ne mole više za nas.

Sad zbogom, malena,
jer vrijeme mijenja sve,
i smijeh i plač, i plač
i smijeh nad svim što bilo je.

Na pragu zrelom smo se sreli mi,
nad Lokrum spuštao se mrak,
k’o čislo ruku si mi držala
i koljenom zadrhtala.

Sad zbogom malena,
jer vrijeme mijenja sve,
i smijeh i plač, i plač
i smijeh nad svim što bilo je.

Sva pisma pišu da kraj mene si,
pa zašto osjećam se sam,
na rubu stojim, dok čvrsti lanci tvoji
prikovali su tebe za moj dlan.

Sad zbogom malena
jer vrijeme mijenja sve,
i smijeh i plač, i plač
i smijeh nad svim što bilo je.

Za sada još trebam tebe, malena,
još tup i hladan kao led,
kad priznah sve, tada si otišla
dok ja još u prazno zurih blijed.

Sad zbogom malena,
jer vrijeme mijenja sve,
i smijeh i plač, i plač
i smijeh nad svim što bilo je.

Tvoje oči, tvoje oči zaboravljam,
dok tijelo morem tvojim zri,
a tajnu sa mnom što si čuvala
na dlanu svima daješ ti.

Sad zbogom malena,
jer vrijeme mijenja sve,
i smijeh i plač, i plač
i smijeh nad svim što bilo je.

- hvala noDrama