Ibrica Jusić - Don Juan

Između peći i tužne ure
Još je mjesta za krevet stari
Ostatak sobe još čine tu
Sve sami crni ormari.


Nevještom rukom na svakom natpis
S tek jednom riječi:”Uspomena”
O svakom od njih tisuće suza
Tisuće pisama od tisuće žena.


Da je život sjen i san
To sad znaš moj Don Juan.



Drhtavom rukom svakog dana
Otvara pisma starac sijedi
Prođe mi mladost I prođe život
Samo uspomena ne blijedi.



Marije, Else i Nikolete
Po jedna ljubav za svaki dan
O gdje si sada lijepi svijete
Zar osta samo sjen i san?


Da je život sjen i san
To sad znaš moj Don Juan.



Ko dobra lađa svladao mora
Ljubavne strasti, životne bure
A sada osta tek siva soba
I tužno ku-ku stare ure.



Ostaćeš jednom s glavom na stolu
Na pismima žena što pate
Al nema pomoći tvome bolu
I nema ni kajanja za te.


Da je život sjen i san
To sad znaš moj Don Juan.

- hvala noDrama