Ibrica Jusić - Zaljubljeni krokodil

Jedan se krokodil strašno zaljubio,
toliko da je pamet izgubio,
malo je pjevao, malo je plakao
malo je plesao, malo je skakao
Otad se svakog dana brijao,
tri noći nije oka sklopio
toliko se od sreće topio
da se na kraju čak i opio.



I počeo je brže disati i počeo je pjesme pisati
i ružičasta pisma duga kako ga muči prava tuga
i prava radost u isto vrijeme i kako će mu procvasti tjeme
i kako mu je tijesan globus a srce ko autobus.



Jednog je dana smogao snage
i kupio je pet kamelija
i krenuo do svoje drage koja se zvala Amelija
i nosila je čarape kratke
i imala je uvojke slatke
i imala je na licu pjege, tri od rođenja, tri od žege.



Krokodil krenuo je pješke
i mislio je misli teške
i kako da počne i što da kaže
i bilo bi mu puno draže da ne mora biti tako
Sve bi bilo vrlo lako
Da može skoknuti
I dragu svoju cmoknuti... i gotovo... Ovako...



Pozvonit treba na vrata, pa će tad doći tata
pa će tad doći mama.. pa će tad doći teta
pa stric, pa dva-tri brata, pa onda iz početka
da propadneš od srama, a dragoj traga nema.



Tako je putem gazio
i kad je buffet spazio
odmah je tamo šmugnuo i jedan jogurt cugnuo.
Tako je stalno strepio
tako je stalno krepio
i kad je sumrak pao
on više nije znao kamo je zapravo krenuo.



Pa je na uglu skrenuo u kafanu „ Kod Amelije „
naručio je dvojni A, najprije jedan, zatim dva,
a svoje lijepe kamelije, poklonio je... gazdarici

- hvala noDrama