Ibrica Jusić - Voljena zemljo

Žito u klasu, topljina hljeba
tragovi krvi na zemlji toj
koraci teški, žuljave ruke
i košare s teretom znoja
bjesnilo mora, strančeva grubost
i nježnost tvoja
sve je to oduvijek
za me voljena zemlja moja.


Za nju ja živim
nad njom i plačem
jer na toj zemlji presahlih brazdi
ja sam na svom
ma gdje god bio uvijek se vraćam
jer u tom tvrdom gnijezdu od gline
tu je moj dom.


Daleka zvona, glasovi djece
i miris grožđa u jeseni
i okus vina u ranjenoj duši
i zamamna usta tvoja
sve moje misli
sva moja tuga
sva moja radost
sve je to oduvijek
za me voljena zemlja moja


Za nju ja živim
nad njom i plačem
Jer na toj zemlji
presahlih brazdi
ja sam na svom
ma gdje god bio, uvijek se vraćam
jer u tom tvrdom gnijezdu od gline
tu je moj dom


Jecaji psovki hrapava grla
s okusom žeđi za ljubavi
krvave staze, sivilo stijenja
taj napušten pejzaž bez boja
očeve ruke, majčina nježnost
i ljubav tvoja.


Sve je to zemlja kojoj se divim
u očima mrtvih, mrtvih bez broja
za nju se borim
jer to je voljena zemlja moja.

- hvala noDrama