Ibrica Jusić - Gospođa sa tisuću srca

Kad devet ura s pospalih zvonika
oglasi jeka olapa i lođa
na taracu k’o uvijek tad išeće gospođa
i kao svako veče uvijek ista slika



Kao da plovi sjajem onih dana
što ih je slijepo poklanjala do juče
na dlanovima svojih kapetana
sa pristaništa u potkrovlju kuće



Hiljade je srca dala
nikad nije ostajala
uvjerena da ne stari
da su samo noći tiše
uvijek malo iznad stvari
ko da plovi ulicama
umrla bi kad bi znala
da ne treba nikom više



U svome svijetu laži i parfema
ostala je ljubav kavalira rune
ta kraljica što sad je ostala bez krune
živi svoj život kojeg više nema
i nema više mreža da ih baci
al nitko neće čuti kako grca
jer poznaje ona te noći na taraci
naša gospođa od hiljadu srca



Hiljade je srca dala
nikad nije ostajala
uvjerena da ne stari
da su samo noći tiše
uvijek malo iznad stvari
ko da plovi ulicama
umrla bi kad bi znala
da ne treba nikom više.

- hvala noDrama