Arsen Dedić - Pjesma umirućeg

Emile, zbogom, vjerni moj,
bili smo skupa još u desetoj.
Vječno se penjali na brijeg,
tu se spremali za bijeg,
ali preko svega pade snijeg.
Emile, ali teško je u smrt,
kad ptica pjeva i kad cvate vrt,
i lijepe djevojke su svud.
Ti im naplati za moj trud,
zagrli njih i bit ću tu.

Bješe noć, bješe dan,
a oko nas vječni sjaj,
ali pjesma i vino pripremali su kraj.

Ne daj, oče, nek se zna,
crna sam ovca za vas bio ja.
Uzalud učio sam to, što je dobro, što je zlo,
što visina, a što dno.
Znaj oče, teško je u smrt,
kad ptica pjeva i kad cvate vrt,
i djeca igraju se svud.
Ja nisam znao više kud,
pomisli na me i bit ću tu.

Bješe noć, bješe dan,
a oko nas vječni sjaj,
ali pjesma i vino pripremali su kraj.

Zbogom Fransoaz, dobra i zla,
čitav si život mene varala.
Opraštao sam svaki put,
ljubavnik tvoj je meni drug,
ti si mu vraćala moj dug.
Zbogom, al teško je u smrt,
kad ptica pjeva i kad cvate vrt.
I sav po proleću je zrak,
sad te ljubit može svak,
al me se čuvaj kad je mrak.

Bješe noć, bješe dan,
al sudbina mi je ta,
mogu dohvatiti zvjezde,
tek one s morskog dna.

Prepev pesme “Le moribond“ Jacques Brel

- hvala Đuro Kosanović