3ler - Znas da ime je tvoje

Klise...zbog nje pisem jebeni klise,
na papir ostavljam tragove onog sto nismo vise,
i nisam ost'o bez tema, problem je sto necu u lice
da priznam kol'ko mi trebas jer nisi vredna te price!
OK...NE SMEM u lice, bar dok ne istresem to pice
na silu sebi u grlo, jer ja sam nervozno bice...
A sta da radim? Da te krivim sto me ne volis?
Ja se krijem da te prebolim, al' srce bije ka toj devojci.
Da mogu prestao bih, veruj mi, al' ipak nesto mi
ne da da prebrodim, tesko mi je, vrate se te noci:
-prokleti mrak, ostajem ja i prokleti sat,
ostajem sam i osetim dah na usnama...opet je san!
A novi dan prezivim na silu, jebem ti grad,
kad svaka ulica me podseti na tebe i na nas!
Kuci i opet u mrak, ludji n'o prethodni dan,
pustim da prodje me plac, dok sedim prokleto sam...

i tada...
vratim secanje u nazad-osta mecava i magla,
prosla predstava o nama, nema nicega sem praha
koji izmedju dva dlana drzim, nema junaka,
ostaje mi samo srce, bolje da ga nisi takla...
A i ja sam budala, kada to srce od stakla
dajem devojci da baca jos se nadam da ce da ga
vrati celog i na mesto, tamo gde ga je i nasla,
Boze mastam, to je kazna, ali zasto bas ovakva?
Ne mogu da slusam sat taj, poludecu od tog takta!
Jebeni mehanizam k'o da stalno ide u nazad!
Pa vrati je nazad! Ako hoces vrati je nazad,
ja opet uradicu isto i koja je svrha tog sranja!?
Koliko puta je sanjam i opet su jutra hladna,
i dokle vise da lutam, kad istim se putem vracam,
ja samo bezim od istine, ista je da sam cava,
sad rekao bi njeno ime, al' vise nisam budala...

- hvala Rap Boy