Beogradski Sindikat - Shef Sale (Beogradski Sindikat) – Želja mi je (+Marko)

Bog mi je dao dar, da borim se za našu stvar i dok god ovo moje srce, u grudima udara
i dok god budem bio dovoljno mudar da, istrajem ne zastanem dok istina ne osvane.
I kada nestanem, od fragmenata mojih misli ponovo će da me sastave,
ja sam samo sek u gradu izgubljenih duša, koje nastavlja da živi u telu kome sluša.
Krećem se brzinom zvuka, nastao iz muka,
pušten sam u etar, viskoj frekvenciji, pozitivan u esenicji,
pokušavam da kažem blam, istina je zatrpana lažima, zagrebi površinu…
Pomirio sam pesnika i ratnika i pronašao sklad,
duh moje misli prati muzika, iskustvo prati rad,
danas stvara, sutra nema boljeg trena nego sad,
niko to ne može da uradi za tebe, moraš sam,
jer moje reči viču tvome srcu leže, dobro teže, ka njima seže,
u delove da povežem, u celinu svaki put, kad se popnem na binu da me krila vinu.
Poslednji Borov let, dok ne udari prašinu, ovo je moj svet,
dok ne osetim spokoj i tišinu, dok ne ispratim ideju,
od kad odem, imam samo jednu želju…

[ref. x2]
Želja mi je da me pamte, da moja dela poštuju,
jer sutra neću biti tu, al’ moje misli ostaju,
k’o reči klesane u zidu, vremenu opstaju,
kao istina u mraku koja čeka spoznaju.

Trenutak blažen, sve deluje tako mirno, sunčevi zraci traže svoje mesto na papiru,
da obasjaju mi misli na putu ka konačnom cilju besmrtnosti, ispoljeni kroz svaku rimu.
Zarobljen u ulicama vremena, na ćošku večne slave i zaborava,
u hladu plodova našeg semena,
dižem se iz pepela, sve od nebeskih visina, rajskih bedema, božanskih predela.
Negde između redova, krije se i deo tebe, jer svi smo mi deo ovih pesama,
reči poput ogledala, vaše emocije, problemi, poroci, radosti, vaša sećanja.
Ja sam auto stoper na putu ka večnom životu,
tvoje srce moje utočište, a ja predstavljam slobodu,
zajedno kroz prostor i vreme, a vodilja naše bratstvo,
u ovom odnosu ja pronalazim neprocenjivo bogatstvo,
jer kad nestanem s’ lica zemlje, ti oživećeš mene,
oživeće me ove pesme što sad teku kroz tvoje vene,
ove pesme što kao repere čine svako jutro lepše,
svaki težak dan smešnim, ovom prokletu svetu grešne.
Ja sam uteha ventila, ali svi oni trenuci setni,
nezaboravni događaji iskustva vreli dani letnji,
fragmenti slomeljenog srca i mnom prigušena tuga,
postaje deo tvog života poput najboljeg druga.

[ref. x2]


by MISHA JF