Beogradski Sindikat - Shef Sale (Beogradski Sindikat) – Jecaji metropole

Zavijanje sirene kao jecaji metropole,
pokreću mene kao fitilj ove topove,
na ove pesme grad pretvaraju u rovove, BS,
svima vam skida okove.
Za sive blokove, naše ljude, naše ćoškove,
okrutne ulice, isti, žrtve pokojne, za tužne tonove očaj sedne govore.
Za slobodu koju posmatraš kroz prozore, za hladne noći koje pamtićeš kad sve to prođe, za svitanja koja sa sobom neizvesnost nose, za moje borce,
ne dozvolite da vas slome, tu ste s nama, vaša patnja piše ove stihove.
I kad bi mogao, bol srušio bi zidove,
rasplako bi ikone, a muke osuđenikove,
podelio sa svetom, podelio tajne koje krije,
beton, hladan beton, vlaga zagušeno svetlo.
U mislima daleko, u zagrljaju sa decom,
slobodan ko vetar, svaki dah ko život vredan,
a u mislim daleko, u zagrljaju s prvom greškom,
sve bi bilo drugačije, a sad je tako teško.

[ref.]
Zaboravljen od sveta, godine u samoći,
ostaju ti samo snovi, al neprospavane noći,
dele te od mira, koji vodi ka slobodi,
još tolko vremena, svaki sekund boli dani.
Kao večnost duge noći, teška jutra, kao palica boli,
svaki propušten trenutak, u mislima tvojim,
daleko od ovih muka, u mislima tvojim,
tvoja patnja, tvoja muka.

Još jedno hladno jutro, još jedna paklena zima,
isti zidovi lica, uvek ista rutina, isti hodnici šetnje,
isto dvorište strepnje,
iste muke problemi, ko preslikane iste greške.
Ista maštane želje, smeh klinaca, dodir žene,
isti šamar realnosti, isto razočarenje,
samo beton, hladan čelik, smrad, nepoverenje,
okrutnost, mržnja i tvoj život što bez korova vene.
Samo sećanja, razum od ludila dele,
samo uspomene rane realnosti leče,
ali to su trenuci, to je daleko od stvarnosti,
ko u oči što se pretvore trenuci radosti.
Kad se poseta završi i opet samo ti,
po muci drugovi, prošlosti duhovi.
okrutan svet, svaka greška, novi dugovi,
okrutan svet bez prijateljstva, bez druge ljubavi.

[ref.x2]


by MISHA JF