Beogradski Sindikat - Shef Sale (Beogradski Sindikat) – Glavu gore

Moj svet je praznina, samo kamen i prašina!
Ja, ja ne postojim, ja sam samo izlizan snimak,
sećanje u izmaglici, pesnik nikad priznat,
ispirisan ništavilom kružim kao lešinar,
tragam za momentom koji ću zarobiti ko slikar.
Jesenje jutro, ulice Dorćola gusta magla, detinjstvo,
stalno vraćam se tamo kao na njeno pismo.
Srce sam poslao u *** da se uklopi okruženje,
da odrobija umesto mene, da vene.
Srce sam prodao za osmehe, nisam se pokajao,
jer sad ga gledam, gde god da krenem.
Kao da sam zarobljenik ovog trenutka slabosti,
kao da sva nepravda ovog sveta na mojim leđima završi,
kao jak sam, trpim sve, najradije plako bih,
kao da život mi uskratio bezbrižnost mladosti.
Četvrt veka pakla sve već znate i sami,
asfalt puta kao živim, pesak, mi smo preživeli, veterani,
istina mnogi su pali, al daleko od zaborava u srcima najlepši dani.
Sećanja na njih oživljavaju ulice grada,
dvorište, parkove, zgrade, išarane fasade.
Od svakog uspeha do pada do trenutaka pakla,
sećanje živeće u meni, do mog poslenjed daha.

[ref.]
Kad se život pretvori u noćnu moru, glavu gore,
svake noći budiš se u znoju, glavu gore,
sve ti govori da odustaneš od borbe, glavu gore,
od ovog ne može gore, pa sebi govorim biće bolje,
kad se sve skupi, a nemaš volje, glavu gore,
tako besan, a tako smoren, glavu gore,
tako usamljen, a tako voljen, glavu gore, glavu gore…

Moj svet je ruševina mojih snova, ambicija i vrlina,
moj svet… samo kamen i prašina,
moj svet je mikrofon i bina, ova zika poput ventila,
moj svet…
Kad se dan završi, kad se slegnu utisci,
kad *s tamom* kreni, inspiraciji u nekoj mračnoj ulici,
tvoja senka i ti, samo tvoji koraci,
odraz života, patnja, radost, toliki poroci.
Krv znoj suze, na licu brojni ožiljci,
govore umesto tebe, kroz šta sve prošo si.
Priznaj nimalo ne prija ova retrpospektiva,
kad znaš da mogo si više, da nisi iskoristio potencijal,
pa sad pamtiš neuspehe, pamtiš miris njene kose, kišne dane,
pamtiš svoj poslednji osmeh.
Sebi govorim biće bolje, ne očajavaj glavu gore,
to je samo loš dan, već sutra rešićeš problem, a noć mi ne da mira,
pa izlaz pronalazim preko olovke i papira, kasne šetnje i dima,
prazne ulice, tišina, bude sećanja divna,
ovaj trenutak je dragocen, za ton zarobljen biva.

[ref.]


(* su označene reči koje nisam mogao da protumačim i za koje nisam siguran da su pravilno napisane)


by MISHA JF