Drago Mlinarec - Stranac

Stižem u dva i deset,
kroz noć juri vlak,
brzi do njenog grada,
nestaje kroz mrak..

Na stanici ona čeka,
snijeg stalno pada,
vidim njeno lice,
u svjetlima Beograda..

Dalekih zima ne sjećam se više,
dalekih zima s njom..

Živimo poput ptica, predajemo se tišini,
Govori da me voli u sobi, u bjelini,
Pali svijeće karte gleda, vjeruje sudbini,
A nebo stalno sniježi na grad u bjelini..

Dalekih zima ne sjećam se više,
dalekih zima s njom..

Sad sam stranac, davno je bilo,
mogu se samo prisjećati,
izgubili smo,
žao mi je...

Dalekih zima ne sjećam se više,
dalekih zima s njom..

Sad sam stranac, davno je bilo,
mogu se samo prisjećati,
zaboravio sam,
žao mi je...

- hvala Tomislav

Podelite:
Share on Facebook  Share on Twitter  Share by e-mail



SanStranac