Zlatni Dukati - Jabuka stara

Usanila je jabuka stara,
ni dide moga sad nema više,
uzalud pčele tražit će cviće,
sinovi moji, didine priče.

Otkad ja pamtim kaz'o je dida,
jabuka raste na kraj šljivika.
Pod njom svinjari slaninu pekli,
pričali što već stoput su rekli.

Ref.
Aj moja najmilija,
starovirska Šokadija.

Jabuka zrila kad žito šara,
i polje prima boju od zlata,
pod njom mi dida pričao o drugu,
kojeg izgubi za vrime rata.

Jabuka stoji ne lista više,
još stari korijen vjetru prkosi.
Didina duša pod njim odmara,
i moje misli u prošlost nosi.

Ref.
Aj moja najmilija,
starovirska Šokadija.

- hvala kojot