Jadranka Stojaković - Predosjećanje

Poznala sam te kad snijeg se topi,
topi i duva vjetar blag.
Blizina proljeća dušu mi opi,
opi, pa žudno udisah zrak.

S nježnošću gledah stopa ti trag,
trag po snijegu bijelom,
i znadoh da ćeš biti mik drag
u životu cijelom.

Poznala sam te kad kopni led,
kad se budi proljreća dah,
kad dan je čas rumen, čas blijed,
kad tužno je i sretno u isti mah.

Poznala sam te u zvonki dan,
dan pijan, svjež i mek.
Činjaše mi se već odavno znan,
znan, kad te poznadoh tek.

S nježnošću gledah stopa ti trag,
trag po snijegu bijelom,
i znadoh da ćeš biti mik drag
u životu cijelom.

(J. Stojaković – Desanka Maksimović – R. Dujmić)

- hvala Marko