Zlatni Dukati - Domovini

Gori nebo visoko,
doli more duboko,
a ja u sredini, u noćnoj tišini.
Mislim na te ma jedina,
premilena domovina.

Slabe barke, slabi let,
u daleki strani svijet,
u njem' strani ljudi, jezik stranih ćudi.
A u tebi sve poznano,
doš'o kasno ili rano.

Tko te ne bi ljubio,
u te doći žudio,
bio bi skamena, srca nesmiljena.
Zalud sunce drugdje sja,
srce moje ne ogrija.

- hvala kojot