Zlatni Dukati - 1928.

U tisuću devetoj stotini,
u dvadeset i osmoj godini,
jednog jutra usred Beograda,
puno tuge i još više jada.

U Skupštini pištolj opalio,
Stjepana i Pavla pogodio,
Hrvatska je majka zaplakala,
braća Radić za Hrvatsku pala.

Kad je Stjepan Radić umirao,
Hrvatsku je braću dozivao,
oj Hrvati braćo moja mila,
naša majka Hrvatska je živa.

- hvala kojot