Satan Panonski - Prokletstvo

Sarkofag u koji grijeh vaš uranja, naginje se,
tu drečave oči onog dječaka što tuđinom vam se učini,
koji u pup dok uzdignu se, tad spaliste, satrste, sve zlo,
da prah zasjeni mladost i njezine vrle slobode

Tjeskoba, tišti teror duše inkvizitorske
Znam, bog vaš Satan je, sud vaš tamjan je,
samo grijeh, grijeh je dok um zaželi raskol neba,
a srce pođe činiti ljubav dajući istinu svima istima,
svevrsno slobodnih, odbjeglih zakonu opstanka,
koji nemaju zadatka produžiti vrstu

Paganski zanosi plaćeni grljenjem strave,
tražeći, rujući po duplji davno izvađeno oko,
oko moje što poželi svoje iz sebe, u sebi
divilo se u izopaćenosti vlastitim usnama u ogledalu,
dodirnuvši njegova ticala, onom također neukroćenom,
bestidnom mladiću oborenom od pravila zabluda

Gospodari ponašanja šibaju naša mlada leđa
sa pjesmom, na ustima crnom pjenom,
bič im žila bika kastrirana, sada vola,
pa istim bi i naše nagone obuzdali,
odsjeći toliko napeta, ponosna muda

Čas se sjetim te igre u rosi,
čarobnog mraza u kosi,
jecaj nas pronosi,
on mlad, ja gad.
Vidjeli su da ljubio je mene!

- hvala Sida