Jacques Houdek - Umrijeti s osmijehom

Jednom si otisla sama,
onda sam dusu predao bogu,
da spoji niti nad nama,
sretan sto ponovo mogu...
grliti nebo, i smijati strah,
i slusati nekog, a gubiti dah,
i kriviti sebe,
sto drukcije ne zna,
uzalud.

REF.:
Jer samo tebi vjerujem,
al´ ova me bol
preduboko tak´la,
a tebi prode kao da
ispijes krv
na rani od stakla,
svejedno je.
Sve drugo je laz,
preostaje mi,
prejako te zavoljeti,
koracati snom,
pa umrijeti s osmijehom,
ponovo.

Kao za inat se krije,
i otrov, i melem u zeni,
a vrag se ponovo smije,
dok sreca raste u meni.
Sve pocinje opet,
i nije me strah,
slusati nekog,
a gubiti dah,
i kriviti sebe,
sto drukcije ne zna,
uzalud.

- hvala Matija