Demonio - Napravi razliku

Demonstratura: Poglavlje prvo
03. NAPRAVI RAZLIKU
Prva strofa:
Crnilo, tama i bezdan
gde svaki dan izgleda kao predhodni,
svi hodaju utabanim stazama,
drže se dobro poznatih okvira
i retko ko da servira makar i pozitivne misli.
I svi su isti: uniformisani,
često i ne informisani.
Odelo, etiketa, novi pripadnik
nove Srbije, nove Evrope i novog sveta.
E stvarno šteta šta se dešava sa današnjicom
gde te kad misliš drugačije smatraju teroristom,
liričkim ubicom, izgleda da moji stihovi k'o žicom
stežu. Slepi čvor oko uma, oko duše vežu.
I u društvu, gde svi sežu za istim idealima
ideja originalnih nema, svima je sve ok.
I svi su svime zadovoljni, nimalo voljni
da nove mogućnosti prihvate,
nešto opet, drugačije, sveže da osete,
da se prisete lepih osećanja,
ali sa manje vraćanja u prošlost.
Potrebni su pogledi u budućnost
i da se misli svojom glavom,
ne jurnjava za slavom,
jer to je slalom u kome pravila nema
i svako nešto sprema, samo najagresivniji uspevaju,
što je najtragičnije - ovi drugi samo zevaju,
ko da će neko na tacni da im donese njihove živote.
Hteli bi sve: i svote, na kladionici dobre kvote,
brza kola, svoj hotel, neki koktel
za fency društvance da naprave
i nikad nije dosta slave.
E te glupe glave su nas vukle i dalje na dole vuku.
Moraš da spoznaš dobro da bi od onog lošeg napravio razliku...

Refren:
Napravi razliku
poruka koje donisim.
Ovim što jesam ja se ponosim...
Sve posledice sam snosim.
Koliko-toliko uspešno sa stvarnošću se nosim... (A ti ko si?)

Napravite razliku
poruka koje donosimo.
Ovim što jesmo mi se ponosimo…
Sve posledice sami snosimo.
Koliko-toliko uspešno sa stvrarnošću se nosimo… (Shvati ko smo!)

Druga strofa:
Zašto uvek definišem svašta?
Zašto uvek radi mi mašta?
I zašto bašta ovog mog cveća,
k'o kod Tagore, što ne dozvoljavam da me smore,
obore sa bine? Sa ove razdaljine sa koje gledam
scenu ni ne vidim. I da li treba da se stidim
jer nosim minus, pa sam dalekovid?
Prevaziđeni ste, a ovo je samo uvid
u ono što postoji: kako neko kada moje rime broji
ne može da uhvati tačnu cifru,
ne mogu da vide sliku.
Napravite razliku poruka koje donosim,
i kome račune da podnosim,
i zašto podnosim sranja koja su izgleda večna,
i moja tečna rečenica više nije obična, sad je nadprosečna,
i biće večna svaka reč u igri šaha.
Nadmudravanje, osećanja prikrivanje,
ne sme da se poklekne, svo znanje mora da se stekne
da kad pogledaš u nebo i u njemu vidiš lepotu,
u svakom ženskom telu vidiš čistotu
i nevinost kojom bi trebala da zrači,
a ne da je neki krimos svlači,
ne da se idealizuje, ne da se slika na zid kači.
Poštovanje svoj poginuloj braći,
većina poginula za pogrešne ideje.
Kolika količina crnog humora, više nije ni da se smeje.
Ovde Sunce kao da drugačije greje.
I svako ti se smeje u lice
ako nisi po njegovim kalupima,
a izgleda da jedini izlaz jesu ova četiri zida,
list hartije, beat, par iskrenih drugova,
malo talenta i mašte.
Valjda doći će vreme otpisivanja svih dugova,
pa će i duga da se nadvije nad ovim nebom nesrećnim,
svakim svojim delom sebe činiš većim...

- hvala maci