Letu Štuke - Grad Bez Boje

Kiša je padala,
stajali smo mokri do kože.
Ti si me pitala: "Može li još?"
Rekoh da može.

Magla se spustila
i svuda jastuci od smoga.
Ti si me pitala: "Jesmo li sami?"
"Ima li Boga?"

Jer ima tamo negdje jedan grad,
gdje kiše dane broje.
Gdje niko više nije mlad,
grad bez boje.

Kad sunce opere ceste
i blijeda lica.
Kad utihne tišina
i počne pjesma ptica.

Ima tamo negdje jedan grad,
gdje kiše dane broje.
Gdje niko više nije mlad,
grad bez boje.


Ima tamo negdje jedan grad,
gdje kiša mora stati.
Kad čujem pjesmu ptica,
dječiji smijeh,
tad ću znati.

- hvala mateja