Tereza Kesovija - Sjaj

U žaru dragog oka, prije prvog poljupca,
u snažnom stisku malih, tako dragih ručica,
u kiši ljetnog sunca što nas zlatom posipa
i srebrn-sjaju mjesečevog slapa,
u dodiru tišine usred nemira,
u nestašnoj slatkoći nježnog dodira,
u beskrajnoj dubini ovog moćnog svemira
ja slutim Božjeg srca dragi sjaj

Brižnost što me uvijek poput majke čuvala,
radost što mi suze s moga lica sušila
i ljubav što je zvijezde s neba za me skinula,
uvijek prisutna tu i beskrajna.
Svjetlost što je tamu s moga puta sklonila,
snaga što me na svom dlanu lako nosila,
hrabrost što me preko rijeke straha prevela
Božjeg srca su dar za mene

U dodiru tišine usred nemira,
u nestašnoj slatkoći nježnog dodira,
u beskrajnoj dubini ovog moćnog svemira
ja slutim Božjeg srca dragi sjaj

Brižnost što me uvijek poput majke čuvala,
radost što mi suze s moga lica sušila
i ljubav što je zvijezde s neba za me skinula,
uvijek prisutna tu i beskrajna.
Svjetlost što je tamu s moga puta sklonila,
snaga što me na svom dlanu lako nosila,
hrabrost što me preko rijeke straha prevela
Božjeg srca su dar za mene
SVETI SJAJ

- hvala KSENIJA