M. M. Bartulica - Kapi kise i miris nedjelje

Kad u nase krajeve
dode proljece
a kapi kise i miris nedjelje
tako lako slete na tvoje obraze

Tad mogli smo birati
hocemo li sanjati il' se ljubiti
a mi naivni k'o djeca poslije plakanja il' sna
mi nismo znali da ce i bajkama izbrisati kraj

Ni kuce tamo nisu tako siroke
da bi mogle stati sve ove duse izbjegle
od zla...
a i ova moja ovdje ostala

Jos tvoje oci sanjam
i kao da ti usne ljubim
negdje mi draga spavas
ja bih da te budim

I kao da vrijeme ne prolazi...i ne znam da l' voda protice
tek druga djeca se ljube
tamo gdje neko je bojom obicnom...
prekrio zid sa tvojim i mojim imenom...

Al' uzalud ostao je trag...

Kad u nase krajeve
opet dodje proljece
a kapi kise i miris nedjelje
bez tebe meni vise nista ne znace...

- hvala Prijatelj