Miladin Sobic - Od majmuna mi nijesmo (Pjesma protiv rata)

Stih za stihom kolo vodi
struna iz sna svakog budi
moju pjesmu život satka
počujmo je braćo ljudi

Sve što meni život dade
sebi natrag opet uze
gitara mi samo osta
njene strune, moje suze

I s gitarom svjetom odoh
tražit druga, tražit brata
i u miru i ljubavi
svima pjevat' protiv rata

Čovječanstvo kao sizif
za kamenom hukće muklo
s očalama drvenijem
gura naprijed pa kud puklo

Gradi puške gradi bombe
dobro znade dok se penje
u četvrtom ratu svjetskom
oružje će biti kamenje

Parolu iz mraka dići
rata neće i ne sm'je biti
a čovjek se sa čovjekom
uvijek treba bratimiti

Divota je kažu mladost
ko nju ima, šta to nema
kad uz mladost sve se lijepi
pare, piće, brdo žena

Al' medalja svaka zlatna
ima ono iza plota
gdje se crna jama kopa
crno kolo gdje se mota

Mladost treba sve da gradi
budućnost na duši ima
od crnoga stvorit bijelo
stvorit ljeto gdje je zima

Hej vi ljudi, trgnite se
minulo je vaše doba
al' u redu biti neće
od mladosti činit' roba

Crno ovom svijetu pišu
stare knjige, indžiljeri
kada jadni čovjek danas
svoju sreću novcem mjeri

I u trci za bogastvom
čovječanstvo rđa hvata
jer ne gleda niko nikog
drug na druga, brat na brata

Od majmuna mi nijesmo
kao da se čovjek stidi
al' priznati nikad neće
da u sebi njega vidi

Stih za stihom kolo vodi
struna iz sna svakog budi
moju pjesmu život satka
čuli ste je braćo ljudi,
braćo ljudi