Propaganda 117 - JazzVa

U sparne dane u našem srezu
cvrkuću 'tice i dokone žene.
A sva se mladež predala džezu,
kad nema drva - seku se vene.

Upeklo sunce mož' da pečeš 'leba
i hlad je utek'o, nigde ga nema
a neka paučina toči se s'neba
svako ko misli glavom, sad negde drema.

U sparne dane u tom istom srezu
jedino je hladan slatki osmeh tvoj
dok klincima točiš klaker i kabezu
o ljubavi moja, oj, živote moj.

Sunce me ko maljem u glavu koknu
otežalo mi čelo, ne znam za sebe
a hoću samo da me tvoje usne cmaknu,
kako je vruće, vruće bez tebe.

Refren: More,
pristavi džezvu evo me idem,
perpetumobilan ima da bidem.
Sparina je, slutim biće oluja,
aj' pusti, bejbe, Armstronga Luja!

Sunce je opet zapalilo nebo
pa oblaci crni ko dim već stižu,
puževi gmižu, pčele se roje
dodole koje vode se znoje.

O, pile moje, o pile moje,
o pile moje, lepo ti stoje
tapete u sobama, tepih pod nogama,
i ja na tebi, pa jebeš ga, gde bi?

- hvala Dragan