Slomljena Stakla - Kako mi nedostaješ

Duša mi se uvek steže kad pomislim na tebe,
oči moje suze liju a vino nestaje...

Malo moje, malo moje,
kad bih znao šta ti bi,
nema te, nema te,
nocima sanjam te,
nema te, nema te,
nocima sanjam te...

Nek se čuje sve do Niša
i odatle sve do Bosne,
neka čuje sinja more
i vrhovi Crne Gore,
hej, kako mi nedostaješ...
A voleo bih da te ljubim,
i od drugih da te čuvam,
da ti pšem lude pesme,
da ti radim što se ne sme,
hej, zašto si otišla?
Hej, tugu mi, tugu mi donela...

Hej, drugari Jugovici, gde je moja draga?
Koga grli, koga ljubi, koga voli sada?

Malo moje, malo moje,
kad bih znao šta ti bi,
nema te, nema te,
nocima sanjam te,
nema te, nema te,
nocima sanjam te...

Nek se čuje sve do Niša
i odatle sve do Bosne,
neka čuje sinja more
i vrhovi Crne Gore,
hej, kako mi nedostaješ...
A voleo bih da te ljubim,
i od drugih da te čuvam,
da ti pšem lude pesme,
da ti radim što se ne sme,
hej, zašto si otišla?
Hej, tugu mi, tugu mi donela...

Neka čuju, neka čuju, neka čuju svi:
Kako mi nedostaješ!...
Potrebna si mi!

- hvala Marina