Nera - Osmane

Uvek kad sam pospana pomislim na Osmana
I na onaj letnji dan, letnji dan
Umorna sam usnula usred plavih zumbula
Nisam znala java je ili san.

Hej, Osmane, hej, dragane
crnji si od Satane !

Ta dva oka kao noc imala su cudnu moc
Usnama me kao vrag zacarao
Zemlja se okrenula, strast je pokrenula
Da li si se, Osmane, pretvarao?

Osman bese ko mrak crn, vadio mi iz prsta trn
Niko nije saznao u taj cas za nas greh
Trave se uvijale, grane se povijale
Opio me kao mak njegov smeh...
Volela sam Osmana, Osmana, mog dragana...
Hej, bre, vrati mi se, Osmane !
Hej, bre, oci su mi pospane !

MESAM , 1985.

- hvala Nenad A.


Podelite:
Share on Facebook  Share on Twitter  Share by e-mail



Popularni tekstovi
Osmane