Eva Braun - Ponekad

ponekad se budimo, strahom posle sna
svetlo ceka narucja, stizemo do dna
ponekad prepoznajem znak od mastila
tanka bela linija tvoga secanja

ponekad ja gubim pamcenje
tragove do tvoje obale
sve ponekad zvuci poznato
ponekad dok me stize ludilo

ponekad se bojimo, mrak je iznad nas
slika skida razloge, stisavam svoj glas
ponekad do raskrsca lebdim sasvim sam
ponekad je dovoljan samo jedan dan

ponekad ja gubim pamcenje
tragove do tvoje obale
sve ponekad zvuci poznato
ponekad dok me stize ludilo