Mikrofonija - Vumen

Uz gajbu piva, u paklenoj noći,
čekali smo tebe, kada ćeš doći.
Na livadi smo mirisali cvijeće,
ležali u travi to cijelo veće.

Ta burna noć je ubrzo prošla,
čekali smo tebe, a ti nisi došla.
Ostala je samo gajba nam prazna,
postavljali smo sebi pitanja razna.

Krenuli smo kući uz zvuke gitare,
pjevali smo one pjesme stare.
U tramvajskoj gužvi, u totalnom transu,
pjevamo tebi ovu romansu.

Zbog tebe je mjesec rumen,
ti si naša Vumen!

Šetamo gradom i gledamo ljude,
u gradskoj gužvi kako lude.
Dajemo samo primjedbe glupe,
svakoj ženi gledamo dupe.

Već nam je dosta ovoga grada,
što ćemo sad, gdje ćemo sada.
Možemo samo uz gitarske zvuke,
misliti da smo negdje drugdje.

Al' okrutna stvarnost ne da nam sada,
da zbrišemo negdje iz ovoga grada.
I dok u ruci držimo flašu,
mislimo samo na Vumen našu.

Zbog tebe je mjesec rumen,
ti si naša Vumen!