Mikrofonija - Noć

Kroz maglu i mrak prelazim cestu,
ulični svirač pjeva mi pjesmu.
Ulica prazna, nema ljudi,
hvata me san, hoću da poludim.
Nemam kuda sad kad mi se spava,
tumaram gradom i boli me glava.
Ulazim u prvi tramvaj i sjedam,
kroz zamagljen prozor gledam.

Noć je dosadna, nigdje nema nikoga!
Noć je pustinja, to mi baš odgovara!

I tako sam u okrilju noći
gledam one crne sjene.
Predosjećam, nema nikog
noć će progutat' i mene.
Od mene neće ostati ništa,
neka nikog to ne brine.
Jer ja sam samo jedan od onih
koji nemaju sudbine.

Noć je dosadna, nigdje nema nikoga!
Noć je pustinja, to mi baš odgovara!