Mikrofonija - Kraj

Opet iste riječi su u mojim mislima,
uvijek ono isto sranje, uvijek prijevara.
Slutim samo kako patiš, al' me nije strah.
Ne dozvoli da te guše glupa pravila.

Propast ću za ideale,
zgažen od strane neke budale.
I tada još uvijek ću znati
da neki ljudi i život će dati.

Ne daj da te svladaju, ne daj da te promijene,
jer ti nisi jedini, takvih je na stotine.
Možda pričam gluposti, nikad neću priznati.
Srušit ćemo prepreke i biti ćemo slobodni.

Propast ću za ideale,
zgažen od strane neke budale.
I tada još uvijek ću znati
da neki ljudi i život će dati.