Zaklonišče Prepeva - Moja Kalinka

Podrinje se jutrom kupalo u suncu,
pošli smo polako ka Bratuncu.
Zvezda prži i pozvah jarane,
da stanemo kraj neke prašnjave mehane.

Pogled mi se susreo sa njenim,
Dvadesetak proleća je cenim.
Rekoše mi da je sa Urala
i da je od onih sumnjivog morala.

Refren
Zdrastvuj djevočka, ti kak kartinka,
ti tak krasivaja, o maja Kaljinka.
Zdrastvuj djevočka, ti kak kartinka,
ja ljublju tebja, o maja Kaljinka.

Znam da do sad imala je mnoge,
a oči modre ko dubine Volge.
I beše zanosna i mlada,
pred'o sam se ko Wermacht kod Staljingrada.

Usnama vrelim tražio sam greh,
poljubcima krao sam joj osmeh.
Pomislih da je fatamorgana,
kada spazih obris muškoga organa.

Refren

Užasnut u licu postao sam žut:
"Ej, mala klinko, u stvari si sinko,"
izdala me ko Cezara Brut.

Čuo sam da jednog dana upao je MUP.
Drot je skont'o: "Klinko, u stvari si sinko,
u pasušu ti piše: Jevgenij Visarionovič Kalinko."