Oliver Dragojević - Četiri stađuna

S rukom za ruku su čet'ri stađuna
moji se dani kroz vrime vuku
s teplim i ladnim život se miša
žari me sunce, pere me kiša.

S rukom za ruku su čet'ri stađuna
ča daje gazin, vrime mi biži
stađuni moji, još od početka
korak, po korak, kraju su bliži.

Stađuni, stađuni moji
di je sad ono proliće cvitno?
Stađuni, stađuni moji,
i lipo lito, vedro i sritno?
Dok jesen stare lišće na stazi
ruke mi stišću ozime mrazi.
Stađuni, stađuni moji,
stađuni.

S rukom za ruku su čet'ri stađuna
ko će izdurat, do kraja gazit?
Jedni će nestat ka' da ji nima
na me će pazit još samo zima.

- hvala Aljoša