Lana Jurčević - Komentari o izvođaču Upišite mišljenje

Dolores (30 Sep 2009 u 19:45   ID: 06D-46C)
Lana seve nije tkakva pjevačica ona samo hoće uvijek biti na prvom mjestu,ja te nedam za mene si ti uvjek prva uvjek si na vrhu želim ti još puno koncerata i pjesama.Za mene si uvijek pobjednica i nema šanse da te prestanem slušat idi dalje i željela bi te jednog dana ako bog da upoznati.pusa
Dolores (30 Sep 2009 u 19:46   ID: 06D-46C)
Lana seve nije nikakva pjevačica ona samo hoće uvijek biti na prvom mjestu,ja te nedam za mene si ti uvjek prva uvjek si na vrhu želim ti još puno koncerata i pjesama.Za mene si uvijek pobjednica i nema šanse da te prestanem slušat idi dalje i željela bi te jednog dana ako bog da upoznati.pusa
indirina obozavateljka (2 Dec 2009 u 20:37   ID: 297-8F3)
ja nemam pojma ko je ta lana ja hocu INDIRU RADIC ona je kraljica
lanin obožavalac (2 Mar 2010 u 19:45   ID: 440-B66)
lana je tako zgodno piče da bih joj govno zamotao u sarmu i sa uživanjem ga pojeo. pjesme su joj sranje, al nema veze. lana, ako budeš imala želju za ovom vrstom uživanja (da neko jede tvoje govno) tu sam.
matea petrovic (17 Mar 2010 u 18:31   ID: 819-D2F)
lana imas ljep glas i pijesma je preljepa pozz za tebe <3<3 tvoja obozavateljica matea
jebemolanicu (2 Jan 2011 u 3:13   ID: D8F-B43)
saby pedofilčino jebemo ti mamicu pedofilsku, a lanica nek očekuje metak odozada
Pisma iz domovine (31 Oct 2013 u 12:44   ID: 737-0D5)
Dragi prijatelju moj!
Možeš li da zamisliš moju radost kad je stiglo tvoje pismo!? Jedino što me je zabrinulo i ožalostilo je što mi pišeš da si veoma usamljen...bolno usamljen. Da se često osećaš otuđen od svega i svih. Da upadaš u očaj u časovima beznađa, časovima sumnji i preispitivanja. Čini ti se, kažeš da nikome nije stalo do tebe, da te slabo ko razume. I da se osećaš zanemareno od drugih...gotovo napušten. Bilo koji da je razlog tom tvom osećaju mislim da mogu dosta dobro da te razumem. Ona ume i mene da "muči", Usamljenost je teška. I za čudo tu su svi jednaki u svojoj tuzi, bolu, patnji. Izjednačeni, sami sa sobom...suočeni sa svojim strahovima i nedoumicama. Čitava je paleta razloga usamljenosti ali je osećaj isti. Zar to nije "kazna" prednosti svih umetničkih duša filigrantski izrezbarenih...kojima je dato da vide i osete stvari, da izvuku lepotu i vrednosti skrivene u ljudima i njihovim delima. Ono u čem se ne snalaze baš najbolje usamljene duše je ova vreva i užurbanost modernog doba...mondenstvo odnosno pomodarstvo i lažni okviri društva koje veoma često "ume" da pokaže svoju malograđansku stranu...spremnije da osudi, nego razume...dovoljno je i da ti samo okrene ledja.
Ta usamljenost koja dodje sama i nepoželjna a kad jednom "useli" u nas, teško je se osloboditi. Pritaji se, pa se opet iznenada pojavi. Jedno je sigurno. Dolazi posle patnje. Radja se iz patnje...iz puno patnje....koja dubi biće, ali otuda stiže i saznanje a i snaga. Ona daje duboki um i široko srce. Znam da je teško prihvatiti te duge, teške, samotne dane kad se osećaš beskorisnim, skučenim, manje vrednim. Kad kao da si prepušten sam sebi...a svi izlazi zatvoreni...ili bar tako izgleda.
nastavak (31 Oct 2013 u 12:57   ID: 737-0D5)
Može "biti" gomila ljudi oko nas ali mi kao da nismo tu. kao da nismo deo te celine. Ne pronalazimo se u istom. I kao da niko nikom i nije potreban. Da je sve površno i prolazno. Rastrojeni suprotnostima, "smešni" u svojim zanosima...neposustalo #tragamo" za novim izvorima vere, teturamo od nade do obmane...
Shvatiti pojave ne znači uvek ih opravdati...ali osuditi uzroke a ne posledice...zar to nije put sagledavanja i ispravljanja stvari?
Šta je to što "gura" u taj začarani krug usamljenosti? Rekoh, patnja.Tad sve kao da gubi svoj smisao. I davanje i primanje. Čak nas i sredina drugačije gleda...skoro kao bivšeg čoveka. I još kad vam neko kaže: eh, kako ste Vi nekad bili lepi, radni, pametni. A ne pada mu na pamet da vi ni sada niste nesposobniji negošto ste bili pre... kad ste bili mladji, lepši. Jeste dani usamljenika spporo prolaze...ali ipak starost brzo dodje, te ako su usamljenost i starost udruženi, još je teže. To gašenje, to bolno odumiranje...kad čovek postaje sam sebi teret i stid...stvara potresnu sliku za većinu ljudi koji se bliže kraju puta.............
Čemu toliki uvod...dragi moj prijatelju...htedoh ti dati neki moj lični "recept" kako iz te tvoje usamljenosti da se izvučeš. Kako da pomogneš sebi? Iluzije su nestale. Sve je čisto i jasno. Sterilno. I mi sami. Nema naših isprljanih emocija...čak su i snovi počeli da blede ili smo ih samo vešto sakrili i od sebe. Duboko, zakopali da ni mi čak ne znamo gde...kao pas kost za dane gladi.
Žarku (31 Oct 2013 u 13:05   ID: 737-0D5)
Ko sam ja da dajem tebi recept o životu? Kad sam shvatila tvoju muku moja mi izgleda tako mala. Volela bih da ti mogu pomoći, ne znam kako. Sebi ne mogu pomoći kako onda da pomognem tebi. Glava mi je puna misli koje se sukobljavaju, protivureče jedna drugoj, prestižu se.

Upišite mišljenje Vrh stranice | Prethodna : Sledeća
Vaše ime:
i šifra, ako ste član:


1 + 1 = ?   (odgovor upišite slovima)




Ovo nije forum. Zanima nas vaše mišljenje o ovom izvođaču, a ne o politici, religiji...