Drago Mlinarec - Biografija



Kantautor Drago Mlinarec (Zagreb, 1942.) bitno je obilje┼żio hrvatsku rock glazbu kao njezin prvi uvjerljiv autorski glas. Zapo─Źeo je u sastavu "Jutarnje zvijezde" (1962.) koji je potrajao ─Źetiri godine, do 1966. kada nastaje "Grupa 220" ─Źije snimke ─Źine zametak hrvatske rock diskografije u vrijeme nagla┼íene dominacije zabavne i festivalske glazbe na tada┼ínjoj pop sceni. U izvornoj postavi Drago Mlinarec, vokal i gitara, Vojko Sabolovi─ç, vokal i gitara, Vojislav-Mi┼ío Tatalovi─ç, bas gitara i Ranko Balen, bubnjevi, "Grupa 220" potkraj studenoga 1966. snima Mlinar─Źevu pjesmu "Osmijeh" koju Radio Zagreb promovira u hit ─Źiji masovni odjek pobu─Ĺuje zanimanje tada┼ínjeg "Jugotona", te u o┼żujku 1967. izlazi njezina prva EP plo─Źa. Osim "Osmijeha" - trajnog znaka raspoznavanja Mlinar─Źeva opusa ÔÇô na nju su uvr┼ítene jo┼í dvije skladbe, "Grad" i "Uvijek kad ostanem sam" koje ostaju standardima njegova repertoara. U svibnju 1968. "Grupi 220" pridru┼żuje se klavijaturist Branimir ┼Żivkovi─ç, a u ljeto te godine, na festivalu u Splitu, ostvaruje suradnju s Arsenom Dedi─çem u skladbi "Razgovaram s morem" koja je pionirski primjer uvo─Ĺenja etno elemenata (dalmatinske Zagore) u doma─çu pop/rock glazbu. U studenome 1968. "Grupa 220" objavljuje LP "Na┼íi dani" koji je odavno stekao zaslu┼żeni status antologijskog, prvog autorskog izdanja toga formata u rock glazbi biv┼íe dr┼żave, ali i "prvog ozbiljnijeg stvarala─Źkog poku┼íaja du┼żeg daha na doma─çoj rock sceni" (Darko Glavan).

Nakon stanke zbog odslu┼żenja vojnog roka (1968-1970.), Drago Mlinarec vra─ça se 1971. novom postavom "Grupe 220", no prvim albumom pod vlastitim imenom, "A ti se ne daj", odlu─Źuje se za samostalni rad ┼íto je, s obzirom na njegove kantautorske ambicije nadahnute najboljim autorskim doprinosima svjetskog rocka, bio o─Źekivan sljede─çi korak. Drugi, vrlo zapa┼żen solo album "Pjesme s planine" (1972.) tako─Ĺer snima s ritam sekcijom (Nenad Zubak, bas gitara, Ivan-Piko Stan─Źi─ç, bubnjevi) obnovljene "Grupe 220", a na LP plo─Źi "Ro─Ĺenje" (1975.) zapo─Źinje suradnju s klavijaturistom Nevenom Frange┼íom i skupinom vode─çih zagreba─Źkih rock-glazbenika 70-ih koja ─çe se nastaviti na albumima "Negdje postoji netko" (1977.) i "Sve je u redu" (1978.)

Tijekom 70-ih Drago Mlinarec bio je jedan od najanga┼żiranijih pojedina─Źnih "aktivista" rock scene toga desetlje─ça, sudjeluju─çi na prvim izdanjima Boom festivala, brojnim samostalnim i kolektivnim koncertima (npr. s "Yu jazz-rock selekcijom"), ali i kao autor glazbe u razli─Źitim kazali┼ínim produkcijama ("Bajka o kne┼żevi─çu Sveboru", "┼Żivot je san", "Hvarkinja", "Vrtuljak ljubavi", "Robinja", "Pozdravi", "Klitemnestra", "Kako je Odisej susreo Kiklopa", "Arlechinno"...). S kazali┼ínom skupinom "Pozdravi" ─Źesto je gostovao na scenama tada┼ínje Jugoslavije, europskih i ju┼żnoameri─Źkih zemalja, kombiniraju─çi uloge kazali┼ítarca i rock trubadura. LP "Tako lako" (1979.) snima u ┼ávedskoj s producentom/multiinstrumentalistom Tinniejem Vargom, s kojim je realizirao i osobnu antologiju novih verzija ranije objavljenih skladbi "Sabrano" (1980.) te album "Pomaknuto" (1983.). Glazbeni─Źku vitalnost u ozra─Źju zagreba─Źkog "novog vala" pokazao je kao producent prvog albuma "Azre" (1980.) i suradnjom s trijom "Le Cinema" (od 1986.). Vjesnikova nagrada za glazbu "Josip ┼átolcer Slavenski" Dragi Mlinarcu (1987.) koincidirala je s obljetni─Źkim koncertom "Grupe 220" u povodu 20. godi┼ínjice rada na zagreba─Źkom Vrbiku i objavljivanjem LP kompilacije "Originali 1967/68".

Godine 1994. objavio je kazetu "Analog", a dvije godine kasnije prvu CD retrospektivu "Krhotine" koja je 1997. nagra─Ĺena Porinom. Nagrada "Stari ma─Źak" za "seniorski" doprinos hrvatskoj rock glazbi pripala mu je 1998. Songovima i glazbom sudjelovao je u igranim (od "Protesta" Fadila Had┼żi─Źa 1967. do "Blagajnica ide na more" Dalibora Matani─ça, 2000.) i dokumentarnim filmovima i radio dramama, producent je i snimatelj, imao je dvije izlo┼żbe slika, 2002. objavljena mu je knjiga "Drago Mlinarec: Pjesme".

Opus Drage Mlinarca osigurao je hrvatskoj rock glazbi trajan i presudan biljeg izvornosti ne samo u godinama afirmacije njezina prava glasa, nego i u razdoblju kada je, zahvaljuju─çi i Mlinar─Źevim kantautorskim i diskografskim istupima, ve─ç postala sastavnim dijelom na┼íe glazbene scene.